srijeda, 10.12.2008.

10. poglavlje

„Lil, o čemu on to priča?!“ Ljutito upita Oliver.

„Ne znam…“ Promrmljam brzo.

„Ne znaš, ha?! Mislim da ti jako dobro znaš. Znaš se ljubit to je sigurno. Mmm…“ Uživajući je govorio te riječi. Tako mi se gadi ta umišljena budala.

„Lil, sad sam već zabrinut. A ti, ne govori takve stvari o mojoj curi.“ Ljuto je izgovorio Oliver.
„Ok. Draco govori istinu. Poljubili smo se. Ali nisam ništa osjećala prema njemu dok je trajao taj poljubac. Svih tih deset minuti sam mislila na tebe.“ Odgovorim kajeći se. Bar je tako zvučalo-da se kajem. Ali istina nije takva. Zapravo se ne kajem zbog tog poljupca. Naprotiv bio je jako dobar.

„Deset minuta?!“ U isto vrijeme upadnu Am i Oliver.

„Kako si to mogla učiniti mome bratu. Mislila sam da će te on povrijediti. Ali ne… Lily Potter mora ispast faca.“ Nastavljala je Am.

„Sorry ali što sam mogla učiniti?“ Upitam nevino.

„Mogla si ga ne poljubit, na primjer.“

„Ali… on je meni prvi došao i poljubio me.“

„Stvarno si očajna. A ti ćeš me Draco sad čuti.“ Razočarano će Oliver.

„Ekipa izađite. Idemo. Vidite da smo prevareni.“ Am im kaže. Oliver nije htio krenuti ali ga je Am povukla za sobom.

„Pusti me Amy. Inače bih mogao učiniti nešto nažao tebi i svima ostalima.“ Ljutito je govorio Oliver.

„Poslije ćeš se obračunati. Sad je ostavi samu.“

Svi krenu prema putu dvorca s razočaranim licem.
Uopće me nije briga za njih. Tko su oni meni? Mogu si naći bolju ekipu.

„Dobro, krenite. Mogu ja sebi naći i bolju ekipu. Što ćete mi vi?“ Derala sam se na njih.
Potom sam došla do Draca i poljubila ga.
„I Oliver. Gotovo je.“

„Lutkice, vidim da si krenula varati.“ Upita me Malfoy.

„Prvo, nisam ja tvoja lutkica, i drugo varala sam jer i ti varaš.“

„Ja varam?! Nikada.“

„Pa, zašto me onda Lucinda pitala za vrijeme dvoboja?! Znači da ona zna za dvoboj. A dogovor je da nitko ne smije znati osim nas četvero.“

„Dobro vidim da ste se vas dvoje zapričali sa mnom. Ali oboje mi morate platiti.“ Najednom progovori Rowena.

„A za što ti mi to trebamo platit?“ Upitam ju.

„Pa Draco kako si mi to mogao učiniti? Prevario si me s ovom malom mutnjakušom.“

„Kako se usuđuješ reći mi da sam mutnjakuša?! Ti droljo mala!“

„Ma dosta obje.“ Razdere se Malfoy.

„Tko si ti da mi govoriš kad ću ušutit, a kad ne.“ Odbrusim mu.

„Dobro. Nemoj se ljutit. Nego ti Rowena. Nemoj da ti se kažem ocu, pa ćeš vidjet. Stani pored mene i šuti.“

Najednom je postalo hladno. Lišće i zemlja su mi se zapletali u kosu. Iako je bilo svega četiri sata, pala je noć. Noć bez zvijezda. Na sredini neba se jasno mogao vidjeti puni mjesec, iako nije trebala biti noć punog mjeseca. Vjetar je napravio veliki vrtlog, ništa nisam vidjela. Osjetila sam obris nečije ruke na zapešću. Ruka je bila hladna i mekana. Prožimala mi se cijelim tijelom. Osjećala sam mržnju. Mržnju i strah. Samo nisam znala čega se bojim. Nalazila sam se u središtu vrtloga. U središtu mržnje i straha. Počeli su me okruživati ljudi. Ljudi s tetovažom na ruci. Bili su to smrtonoše. Ali tko je čovjek koji mi drži ruku na struku? Željela sam vrisnuti, ali mi je stavio ruku na usta. Ruka više nije bila mekana, već ljigava. Shvatila sam tko je to. Sad sam nadrapala.

Vrtlog je nestao. I noć također. Iako nije bio opet dan, već sumrak. Ja i on smo stajali u krugu, a okruživalo nas je dvadesetak smrtonoša. Među njima i par žena.

„Vidi male Potterice.“ Kaže Voldemort.

„Vidi tebe, ružni stvore.“ Odbrusim mu. Zbog nečega ga se uopće nisam bojala.

„Zar se tako priča s Gospodarom tame?!“ „Crucio“. Izgovori Lucius Malfoy.

Zaboljelo me. To mi je najmrža kletva. S bolom sam nastavila.

„Pričat ću ja s kim hoću i kad hoću.“ Odbrusila sam mu ponovno. Neće meni nitko napakostit.

„Što te mama i tata nisu naučili kulturi?“ Upita me Voldemort.

„Ja nemam roditelje.“

„To ti misliš!“

„Ti znaš moje roditelje!? Gdje su oni?!“

„Znao sam. Oni su mrtvi, ito pod mojom rukom.“ Nasmije se histerično.

„Nemoguće. Ti si ubijao samo ljude na važnijem položaju. Ustvari jedini Potter koje si ti ubio su Lily i James Potter, a oni su Harryevi roditelji.“

„Jadna, mala, glupa djevojčica. Zar ti nije jasno?! Vi ste blizanci! Zašto se zoveš Lily nego po majci ti mutnjakuši. Ona ti je dala to ime prije nego što je umrla.“

„Neee! To je nemoguće!! Budalo!!!!“

„Da, dobro. Dosta te bilo. Kucnuo je i tvoj čas.“

„Prije nego dođe do nečije smrti, reci mi zašto baš ja. Zašto si došao po mene?“

„Pa to je veoma jednostavno. Kad sam ubio tvoje roditelje, ti si me zamalo zaustavila. Imala si tri godine. Bila si jadno malo derište. Ali ipak jedina osoba koja me mogla zaustaviti.“

„Ma uopće me ne zanimaš. Navio si se, a dosta te je bilo za slušat. Avada Ked…“
On zamahne rukom. Čarolija se nestane.

„Vidi ti nje. Draco baš zna birati cure.“

„Ja nisam njegova cura!!!“

„Dokaži ako je tako.“

„Ma samo me pustite. Ubijte me. Ne želim imati s vama posla.“

„Lutkice nemoj tako.“ Rekao je Draco provocirajući me.

Samo sam stajala i mučala. Nije mi se dalo prepirati s njima. Imala sam dovoljno problema. Znači ipak sam imala roditelje, a uz njih sam dobila i brata, koji je čini se imao više sreće od mene. Otišao je u čarobnjačku obitelj- dok sam ja bila među bezjacima.

Smrtonoše i Voldemort su me i dalje vrijeđali. Ja se uopće nisam obazirala na to. Kroz glavu mi je prolazio samo moj život. Odjednom je preda mnom izbila crvena svjetlost. Znači to je to. Moj život j e gotov. Ovo je ubojita čarolija. Prije nego što je došla do mene, nisam željela ništa reći, odmaknuti se, usprotiviti. Naprotiv, ja sam jedva čekala da ona dođe do mene. Samo sam iščekivala taj trenutak, jer ću napokon upoznati roditelje. Vidjela sam dvoje ljudi ispred sebe. Bili su to duhovi. Muškarac sličan Harryu. Imali su sve isto. Osim očiju, Harry je imao majčine oči, oči žene koja se nalazila preda mnom. Crvena svjetlost udariše u me. Ja samo roditeljima ispružim ruke i oni me odvedu sa sobom…


Mislim da je ovo logično, pa da ste i sami zaključili kako je ovo moj zadnji post…
Žao mi je ako neke likove nisam puno spominjala u svojoj kratkoj priči.
Razlog zašto je moja priča već gotova je taj, što mi se ne sviđa način na kojim sam pisala. Nisam imala u glavi redoslijed ove priče. Ali htjela sam je završiti zato što mrzim priče bez završetka. Nisam znala drugačiji i brži način da je završim osim ovog- smrti Lily Hermione Potter. Naravno da ću početi pisat novu priču. Ali moje ime će biti Elinor Vivian Lily Potter. Vaša je odluka hoćete li iz svojih priča maknuti Lily Hermione Potter. I ako to učinite ja se neću ljutiti već ću vas zamolit da umjesto nje stavite Elinor Vivian Lily Potter. Adresa mog novog bloga je http://pricaoelinor.blog.hr priča još nije započela, jer još uvijek tražim likove. Nadam se da ćete me čitati, jer ja vas sve čitam. Oprostite ako koji put nisam kommala, učinila bih to opravdano. Tijekom ljeta vas nisam mogla čitat,ali ću sad pokušat nadoknadit štetu. Molila bih vas da već počnete stavljati Elinor među likove. Za njezin sliku uzmite sliku glumice Shannen Doherty, ma sve informacije nađite na mom blogu čija vam je adresa tu i ispisana. Ako slučajno netko ima Lily kao lik, a još je nije uključio u priču neka je odmah promjeni u Elinor. Hvala vam što ste me čitali i nadam se da ćete to nastaviti uz Elinor.
Veliki pozdrav. ..
Btw ako nekome triba moj msn: sefika_krastavcic@hotmail.com
p.s. evo link: Elinor Vivian Lily Potter

21:21 Komentari (5) Isprintaj #

petak, 13.06.2008.

9. poglavlje

Jutros sam se rano probudila.
Ja i Oliver smo morali ići odraditi kazna.
Mislila sam da ćemo biti oslobođeni nastave, ali to onda ne bi bila kazna.
McGonallica nas je čekala u društvenoj prostoriji.
„Hajde, požurite. Gospođica Parkinson i gospodin Malfoy nas već čekaju“, vikala je na nas.
Nismo joj ništa govorili, nego smo si gunđali u bradu. Bili smo tako pospani.

Spuštali smo se dolje do tamnice-jer se tamo nalazi dom Slytherin. Put do dolje je bio mračan, kao i taj dom. A osobe koje završe u njemu su najčešće djeca smrtonoša. Slytherin je u Hogwartsu kao i Mobillus u Quessinsu. Iako naravno postoje iznimke kao Starz Skrable. Mislim njegov otac je bio u Ciarinoj kući, što bi značilo da je smrtonoša. Ali Starz nije poput njega. Iako me sve to malo čudi. Svi su govorili kako su Starzovi roditelji super.

Rowena, Draco i Snape su nas čekali ispred tamnice ili ti ga doma.
„Serverus, da ih sama povedem?“, upita McGonallica Snapea. „Dobro“, hladnokrvno je odgovorio Snape. „Ok, vas četvero. Kad smo već ovdje počet ćemo od kabineta prof. Snapea“, rekla je McGonallica. „Bojim se Minerva da to nije moguće“, uljudno je počeo Snape, „moram raditi u svom kabinetu, pa bih vas molio da se ovdje vratite kasnije.“

Krenuli smo prema kabinetu prof. McGonagall. Njega nije trebalo puno sređivati, jer je bio uredan. Potom nas je ona poslala do kabineta prof. Trelawney.
Ondje nas je ona i pričekala.
„Djeco, morat ćete srediti ove papire“, rekla je pokazavši na hrpu naslaganih papira, „te oprati čaše i obrisati kugle. Ja ću otići, a vratit ću se za sat vremena. Pretpostavljam da vas je prof. McGonagall već upozorila na to, ali ja ću ponoviti. Bez magije.“

Profesorica je napustila prostoriju.
„Mmm, sladak ste par“, cerio se Malfoy. „Hvala na komplimentu“, odbrusila sam mu. Zatim sam nastavila. „Pa, niste ni vas dvoje loši. Zločesti dečko i njegova zločesta cura. Ma, baš ste pravi.“ „Ma, dosta priče.“ Opet je nastavio Malfoy. „Mislim da bismo trebali završiti započeto. Pa, jeste li spremni za dvoboj?!“ „Kad god ti poželiš.“ Nabrusio se Oliver. „Samo reci mjesto i vrijeme.“ „Ali samo nas četvero.“ Nadodala sam, prezirno gledajući Rowenu. „Pa naravno. Što ti misliš?! Nismo mi varalice.“ Kaže Rowena gledajući Malfoya. Oboje su se prezirno cerili.

Sredili smo kabinet prof. Tralawney. Trebalo nam je dosta vremena da ulaštimo sve one kugle, da operemo šalice i maknemo prašinu.
Već je došlo vrijeme nastave. Po nas je došla prof. McGonagall i pustila nas da idemo na nastavu. Bolje rečeno potrala nas je da idemo.

„Pa, kad je dvoboj?“, upitala sam prije nego što smo išli. „Večeras poslije škole.“ Rekao je Malfoy. Vidjela sam mu u očima da sprema nešto. Ali nisam znala što.
Čudno. Jer on je uvijek tako predvidljiv.

Prvi sat smo imali čarolije.
Učili smo čaroliju“Emperfut“, koja stvori ledeni neprobojni čin oko neprijatelja.
Mislim da će mi to dobro poslužiti u današnjem dvoboju.
Amy me ispitivala što se događalo dok smo odrađivali kaznu. Ispričala sam joj sve. Osim onog djela s dvobojem. Ja igram fer-za razliku od nekih.

Nakon čarolija zaustavila me neka dosad nepoznata cura.
„I, kad je dvoboj?“, upitala je. „O čemu ti?“, odvratila sam joj, praveći se da ne znam o čemu govori. „Znaš ti dobro o čemu govorim. Draco me poslao da provjerim vrijeme dvoboja.“ Rekla je kruto. Tako znači. Draco se izbrbljao. „Danas poslije nastave“, odgovorih.

Koja čudna cura.
Kasnije je Draco dozvao.
„Lucinda, si provjerila? Kad je dvoboj?“, upitao ju je. „Poslije nastave.“ Odgovori ona. Kasnije ne znam o čemu su pričali jer su se udaljili.

Nisam znala gdje su ostali. Al' sam produžila na vijadukt. Jer smo imali napitke, a nije mi se dalo slušat Snapeove provokacije. Tako da ću markirat blok čarobnih.

Vijadukt je bio prazan. Mislim da su svi bili u školi. Svi osim jedne osobe isključujući mene. Na kraju vijadukta stajao je Draco Mlafoy. Bio je sam. Čudno. Obično je oko sebe imao četu, ali danas je bio sam. Došla sam tamo i sjela kraj njega. Samo smo šutili. Kad me najedanput on poljubi. Umjesto da ga odmaknem od sebe ja sam mu uzvratila poljubac. Tako smo se žvalili bar dvije minute.

„Sviđaš mi se.“ Rekao je. Zvučao je tako iskreno. „Ovo je pogrešno.“ Rekla sam. Iako mi se sviđalo to što radimo. Volim zabranjene stvari. A on je bio potpuno zabranjen. „Zašto?“, upitao je sarkastično. „Kao da ne znaš!? Ti si zabranjeno voće. Stablo jabuke.“ Odgovorih mu žustro.

Tada me ponovno poljubi.
„Sviđaš mi se.“ Ponovi.
„Ti meni ne.“

Žustro sam se digla i otišla.
Nisam mogla vjerovati što sam upravo učinila. Ljubila sam se sa smrtnim neprijateljem.
Željela sam prijeći preko toga. Ali nisam mogla. Pa ja sam u vezi s Oliverom. Kako sam ga mogla tako iznevjeriti?! Još sam ga prevarila s osobom s kojom ćemo se danas boriti. Krasno.

Nisam znala što ću učiniti.
Još sam upala u blato. Hvala Bogu što sam imala martensice.
Iako je bio tek listopad imala sam lagani, kožni, crni kaput na sebi. Jer je kišilo, a i bilo je hladno.
Na mom kileru-koji mi je stajao oko ruke- kupile su se kapljice kiše.

Došla sam do dvorca.
Na vratima je stajao Filch, pa sam morala skinuti martensice-što nisam učinila.
Brzim korakom sam išla do društvene prostorije gryffindora. Tamo je stajao oliver. Bio je sam.
Došla sam do njega i poljubila ga. Ne mogu vjerovati da istim usnama kojim sam izdajnički ljubila Malfoya sada ljubim Olivera. Užasna sam

„Gdje si ti bila?“ upitao me smirenim glasom.
„Markirala sam napitke, pa sam išla u šetnju.“ Brzo sam odgovarala u strahu da me ne otkrije.
„Idemo u šetnju?“
„Radije ne bih. Vani je kiša. Uostalom dolje Filch stražari da slučajno ne bi netko šporkao koji pločicu.- tako da nas ne bi pustio iz dvorca.“
„šteta.“
„Moram ići tren do knjižnice. Ne znam kad ću se vratiti.“
„Dobro. Čekat ću te.“
„Radije nemoj. Mislim da ću se zadržati.“

Dobro da sam ga se riješila. Ne mogu vjerovati da to govorim, ali istina je. Pogotovo sad kad se desilo ovo s Malfoyem. Ne mogu više ni pogledati Olivera.

„Amy, moram ti nešto reći.“ Trčala sam do nje.
„Što se desilo?“ Upita me ona.
„Kako misliš što se desilo. O čemu pričaš?“ Bojala sam se da me ne otkrije.
„O čemu ja pričam?! Ti si mene tražila, a ne ja tebe.“
„Ah da. Ma kad smo jutros čistili kabinete, dogovorili smo se za dvoboj. Ali samo nas četvero.“ Kažem joj brzo, još uvijek u strahu.
„I…“
„Što i….?“
„Pa što sad?“
„Ma trebali biste nam stat u zasjedi. Zato što Malfoy sigurno priprema nešto. Mislim da će pozvati malo više ljudi. Tako da bih i ja vas pozvala. Ali nemojte ništa činiti dok njegovi ne učine potez. Si razumjela?“ Upitam je strogo.
„Razumjela sam ja sve. Ali što je s tobom? Čudno se ponašaš. Nešto se dogodilo? Ili opet Malfoy?“ Upita me znatiželjno.
Cijela pocrvenim. Nije me valjda otkrila.

„Ma nije ništa. Samo sam uzbuđena zbog dvoboja.“ Odgovorim brzo.
„Ok. Idemo na Ooms?“
„Da.“

Ovo je bilo blizu.
Da me Am otkrije sigurno bi se izbrbljala Oliveru.

Ooms je protekao brzo.
Spremna sam za dvoboj. Am je zvala Harrya, Meredith, Elizabeth, Morbusa i Starza-koji je poveo svoju mezimicu. Uh, kako me ta Chanell živcira.

Oliver i ja smo krenuli put zabranjene šume.
Tamo su nas već čekali Malfoy i Rowena. Bili su sami. Iako je vjerojatno iza stabala čekala cijela četa.
„Došli ste.“ Posprdno kaže Malfoy.
„I vi…“ nadovezem se.
„Spremna za dvoboj, lutko?“ Upita me Malfoy.
„Naravno.“ Kažem.
„Valjda će dvoboj biti dobar kao i poljubac.“ Zaceri se i namigne mi.


Evo spomenula sam novog lika…
Valjda vam se sviđa post. Iako je ovo Starzova „fora“ i ja ću vas
pitati. Da li sam vam ja među pet najboljih hpff blogova?
Btw, Morbus, brzo ću kommat… sry…
Pozz ….

12:24 Komentari (26) Isprintaj #

utorak, 20.05.2008.

8. poglavlje

Jutros smo se ja i Oliver malo kasno probudili iako su nam bila predavanja. Naime svi gryffindori su nas vidjeli kako ležimo na sofi. Očito nas naše drage prijateljice nisu imale vremena probuditi. Mislim, zbog njih smo glavna priča škole. Ipak, koliko gryffindori god bili tako dobri i hrabri, imaju jako velik jezik. A, ne mogu reći da ga ja nemam.
Došla sam u veliku dvoranu. Za gryffindorskim stolom su sjedili Am, Morbus, Nyphadora, Samanta, Starz, Athena, Elizabeth i ona Lucy, koja nas je spasila. Međutim s njima je bila još jedna cura, meni nepoznata. Možda sam je vidjela, ali ne sjećam se.

Morala sam svima ispričati što se dogodilo u Quessinsu. Ali, naravno njih su zanimale i stvari o protekloj noći.

„Aha Lil. Što je to bilo s tobom i mojim bratom?“, upitala me Am. Nisam uopće odgovarala, previše mi se spavalo. Zatim je upala Athena: „I mi smo saznali, mislim cijeli rawenclaw zna za to. Pa jeste li vodili ljubav ili?..“ ja sam samo odmahivala glavom. Tema mi se baš ne sviđa.

„Oh, pa ti si sigurno Lucy Simone Merdith Jones“, upala sam. „Da“, odgovorila je, „ali, zovi me Merdith. Prvenstveno zato što mi je to najdraže. A druga stvar je ta da se ona vaša neprijateljica, sada i moja zove Lucy. Pa, znaš, ne bih htjela da me netko zamjeni s njom.

Pa stani, Lucy već znam od jučer. Tko je ona plava cura?
„Oprosti, tko si ti?“, upitala sam znatiželjno. „Ah, ja sam Chanell Grey. Mislim, jednostavno Nell“, odgovorila je. „A, ti i Starz, jeste li vi?..“, upitala sam. „Da“, ubacio se Starz, „mi smo skupa.“

Drago mi je radi njih, ali ja sam se više zalagala za vezu Elizabeth i Starza. Oni su pravi par. Vjerojatno bi tako i bilo da se ova Nell nije ubacila. Valjda će veza puknut.
Ok, možda zvučim zločesto, ali istina je. Svi smo se zalagali za vezu Elizabeth i tog malog prevaranta. Uh, kako je on čudan. Maloprije je htio Dracu otet curu, poljubio je Am, a sad je našao neku Bogu iza nogu.

„Ah, tako mi je drago zbog vas“, slagala sam, „a Starz, što je bilo s Rowenom?“
Ovo je bio jako bolan udarac. Ah, tako mu i treba kad se poigrava ženskim srcima. Ovo možda zvuči jako zločesto, mislim i je. Ali sam je kriv.
„Pa, Rowena“, zamucao je, „mislim ja nikad nisam bio s njom. Uostalom ona je s Dracom.“ „Ah“, dodala sam, „mislila sam. Pa znaš ono što si mi rekao.., ali sad to nije važno.“ „Čekaj malo“, ubacila se Nell, „što to s Rowenom? Ne mislite valjda na onu malu kurvicu. I da Starz. Što si ti namjeravao s njom?“ „Ma ništa. To je još bilo dok te nisam upoznao. Znaš kako smo ja i Malfoy u lošim odnosima, pa htio sam mu napakostiti. Malo ga iživcirati“, izvlačio se. „Dobro ako je tako“, odgovorila je ljutito.

Ovo je bilo žestoko.
Istina je da sam ja zakuhala, ali… ma sam je kriv.
Uostalom, nimalo mi se ne sviđa ta Chanell.

Poslije sam pričala s Am o ovoj tu Chanell. I pogodite što. Ona misli da sam ja ljubomorna na nju. Zar uopće postoji razlog zašto bih bila ljubomorna na nju. Am kaže da jednostavno mislim da će biti bolja i popularnija od mene. Pa ja uopće nisam popularna. Dobro, možda malo. Ali svejedno. Kako joj takve gluposti mogu padati na pamet. Ja sam joj odgovorila da bi bilo bolje da je se riješimo. Mislim, Lizzy će patiti. Uostalom, već previše ljudi zna za naše planove. Istina je da nam je potrebno što više ljudi, ali kako znamo da joj možemo vjerovati. Ali, Am je samo odmahivala glavom i tvrdila svoje.

Kasnije smo ja i Oliver odlučili ne ići na nastavu. Kako smo već prespavali cijelo jutro, markirat ćemo i ostatak dana. Istina je da ćemo se izvući da nas je boljelo. To ću ja srediti u Dumbledora.

Šetali smo zavičajem. Dan je bio tako lijep i opuštajući. A to nam je trebalo nakon svega onoga što se jučer dogodilo. Ptice su letjele posvuda i cvrkutale. Sve je bilo šareno. Poprilično čudno za ovo doba godine. Ipak je listopad. A, kako su mi dosadile ljetne vrućine, predložila sam Oliveru da odemo do zabranjene šume.

„Pođimo do onog malog jezerca u šumi, nije daleko. A možemo se i kupati u njemu“, predložila sam. „Da, može“, odgovorio je. I poljubio me jako dobrim francuskim poljupcem.

Došli smo do jezera. Hvala Bogu, tamo nije bilo nikoga.
„Hajdemo se kupati“,rekao je. „Da, ali nemam kupaći kosti.“
„Pa, zar će te gledati tko osim mene? Ajde nemoj se sramit. Nemam ni ja kupaći.“

Pristala sam. Ipak pa mi smo u vezi, ito dosta ozbiljnoj. Uostalom poznajemo se godinama. U Quessinsu smo hodali na mojoj drugoj i trećoj godini-jer sam četvrtu došla ovdje.

Isprva me bilo malo sram. Mislim, dotad se još nismo vidjeli goli. Ali, bez problema sam se skinula. On se skinuo odmah nakon mene. Ušli smo u jezero. Bilo je jako hladno.

„Oliver, ovdje je jako hladno“, rekla sam. „Dobro.“ Potom me zagrlio. Moram reći da mi je bilo malčice neugodno. Mislim, zagrlio me, a bili smo goli. Kgh, kgh nije baš najugodnije. Mom tijelu je bilo ugodno, ali meni ne.
„Amo skakat sa stijene“, pokazao je na jednu jako veliku stijenu. „Može. Obožavam skakati.“
Stani malo. Čim sam se skinula odmah sam otrčala u vodu da me Oliver ne gleda. A sad želi da skačemo, što znači da će me morati gledati, uff.

Napravili smo par skokova, a zatim smo izašli iz jezera.
„Pričekaj, dozvat ću nam ručnike. Accio ručnici“, izgovorio je. Pa kako se ja toga nisam sjetila. Mogla sam nam dozvati kostime.

Kad su došli ručnici, jedan smo stavili na pod i legli na n+njega, a s drugim smo se pokrili. Ipak još se nismo odjenuli. Vidjelo nam se na licima da želimo voditi ljubav. Tj. njemu se vidjelo, a ja znam da sam htjela. Ipak, htjela sam i nisam htjela.

„Oliver, amo se obući“, rekla sam mu. „Aj dobro. Ali ostanimo još ležati.“
Obukli smo se i ležali. Uopće nismo pričali, nego smo se samo ljubili.
Ali zatim je netko došao i uzviknuo:
„Black, Potter! Što radite tu? Koliko ja znam vama je sada nastava.“
Nažalost bio je to Snape.
Zatim je nastavio: „Idete odmah u ravnatelje. I bez gunđanja.“

Uff, sad smo stvarno nadrapali. Zar nije mogao biti netko drugi?! Ali, naravno to je Snape.
Vodio nas je do ravnateljevog ureda. Hvala Bogu, već smo se bili osušili.
Zatim je Snape opet počeo:
„Ravnatelju! Ovih tu dvoje su očito markirali danas s nastave, a pronašao sam ih u zabranjenoj šumi kako se ljubakaju.“ „Black, Potter, jeli to istina?“, upitao je Dumbledore. „Pa…“, počeo je Oliver, „skoro. Ja i Lil smo se osjećali užasno. Čini mi se da smo imali temperaturu. Bojali smo se reći to madame Pomfrey, pa smo otišli u laganu šetnju. Htjeli smo se javiti nekome, ali smo se bojali da nam vi ili netko drugi ne biste to dopustili.“ „Je li to istina, gospođice Potter?“, upitao me Dumbledore. „Da, gospodine ravnatelju“, odgovorila sam.
„Pa niste učinili nešto strašno“, kazao je, „ali svejedno ste otišli vani za vrijeme nastave. Niste se nikome javili, a još ste otišli u zabranjenu šumu. Ona je zabranjena, mislim da tse to mogli dokučiti iz njezina imena. Pozvat ću Minervu da vam odredi kaznu.“

Uh, dobro smo prošli. Još ako se otkrije da smo lagali?! Zasad je dobro. Samo što nas je Snape uzeo za zub. Nije nas nikad volio, ali sad će biti još gore.
Evo stigla je McGonallica.
„Dumbledore, što se tu dogodilo?“, upitala je.
On joj je sve ispričao. Tj, prvo je Snape počeo, a onda je Dumbledore popravio stvar.
„Vas dvoje. Morate znati da je to jako neodgovorno ponašanje. Ipak, uzet ću u obzir da ste trebali svježi zrak i da vas je boljelo. Ah, sad sam se sjetila. Gospodin Malfoy i Gospođica Parkinson moraju također odraditi kaznu, pa ćete se pridružiti njima. Pomoći ćete složiti sve učiteljske kabinete, sve osim ravnateljevog. Osim ako on ima nešto protiv.“ „Mislim da je u redu ta kazna. Počet' ćete od sutra“, ubacio se Dumbledore.

Oliver i ja smo otišli u društvenu prostoriju. Tamo su bili Am,Morbus i Nyphadora.
Ispričali smo im što se dogodilo, samo smo izuzeli onaj dio na jezeru.
„Stani malo“, rekla je Am, „u čemu vas je uhvatio Snape?“ „Nije važno“, odgovorila sam „Ja ću pogoditi“, ubacila se Nyphadora, „niste valjda prešli na ono?!“ „Naravno da nismo“, odgovorila sam. Potom smo se Oliver i ja počeli smijati.
„Znači istina je“, rekla je Am. „Dobro Oliver reći ću im“, kazala sam, a on je kimnuo glavom, „kupali smo se u jednom jezeru u zabranjenoj šumi. Ali, kupali smo se goli. Kad smo izašli iz jezera, ležali smo na ručnicima i nismo radili ono. Iako sam možda pomišljala. Ali, sad to nije važno. Potom smo se obukli i počeli ljubiti, a onda je došao Snape. A ostalo znate. Mislim, znate sve osim kazne koju smo dobili.“ „A to je?“, upitao je Morbus. „Od sutra sređujemo sve kabinete osim Dumbledorovog. I to s Malfoyem i Rowenom.“

Poslije smo se sažalijevali međusobno zbog kazne koju smo dobili. Ja više nisam mogla stat jer mi se spavalo. Nisam nina večeru otišla, pa sam zamolila Am da mi donese nešto za jest. Uostalom sutra je velik dan, radi kazne. Nadam se da oni neće opet pokrenut nešto, jer mi se uopće ne bori.

I Oliver je odlučio leći. U zadnje vrijeme smo navikli biti skupa, pa je legao sa mnom u moj krevet u ženskoj spavaonici. Briga me, važno da smo skupa. Valjda gryffindorke sa šeste godine neće puno tračati, iako sumnjam u to.
Am nam je donijela večeru, tj. nešto za jesti. Ne znam ni što je to, ali što god bilo, jako je ukusno. Zamolila nas je da budemo tihi, jer se njoj neda slušat golupčiće na djelu. Ponekad zna biti tako užasna. Ali svejedno je najbolja.


Evo osmo poglavlje…
Nadam se da vam se svidjelo.
Opet se ne spominju svi, ali bar ima više likova,
nego u prošlom postu…
i ako ste igdje vidjeli hpff blogove da ih piše
muško (a da to nisu Starz ili Morbus) javite mi!!
Veliki pozz svima…

15:47 Komentari (32) Isprintaj #

utorak, 13.05.2008.

7. poglavlje

Još nismo dobro vidjeli. Zatim smo svi četvero u isti glas uzviknuli: „Lumos.“ Svjetla na našim štapićima su se upalila. Oprezno smo prošli podrum, a sjene više nije bilo na vidiku. Kad smo se vratili ponovno u podrum da provjerimo što je to bilo, sjene nije bilo ni u podrumu. Cijelim putem do Ciarine kuće razmišljala sam o sjeni. Osjećala sam da nas ona prati, da je iza nas. Svi smo šutjeli. Bila je to glasna tišina. Oko nas su se čule noćne ptice. Zvijezde su na nebu sjale ljepše nego ikad prije. Poželjela sam stati ovdje, leći na pod, i promatrati ih cijelu noć.
Naposljetku smo došli do Ciarine kuće. Tišina je sada bila čudna. Na nebu nije sjala ni jedna zvijezda. Ptice se nisu čule. Al na nebu se pojavio jedan znak.
„Znak smrtonoša“, uzviknuo je Oliver.

Svi smo ušli u kuću, jer je bila otključana. Kuća je bila razbacana, puna papira. Papiri su bili preplavljeni crvenom, gustom krvi.
Brzo sam uzviknula:
„Ciara. Ciara Jaquelina Bonaparte. Daj Cia javi se, to smo mi.“ „Evo, tu na stolu je neko pismo“, rekao je Morbus. „Oh, Bože!“, uzdahnula sam.

Draga Lil!
Ja sam dobro. Ne morate brinut. Poslušala
sam tvoj savjet, vraćam se u Švicarsku, pa ću
pitati ravnatelja za put u Hogwarts. Malfoy i
ostali su se nisu vračali. Pismom ću vam javiti
kad dolazim. Pozdravi sve.
Volim vas!!


„Oh ne!“, uzdahnula je Am, „gdje je tijelo?“ „Vjerojatno, kgh, kgh“, nastavila sam, „je Lucy otišla. Mislim koja je vjerojatnost da će biti još ošamućena, pa to je samo Expelliarmus.“ „Da Lily, pa to i jest problem, tko zna što su smislili. Ona je bila na drugom katu, mogla je pobjeći.“ Zatim se Oliver ubacio: „Mislim da bismo se trebali apartirati u Quessins, tj. pokraj njega jedno dvadesetak kilometara. Ipak to je najzaštićenija škola. „Pa, da li se može apartirati uopće i u Hogsmeadu? Mislim i Hogwarts je jako dobro zaštićen.“, napokon je progovorio Morbus. „Valjda može. Mislim, Hogsmead je čarobnjačko selo, sigurno može. Uostalom, Hogwarts nije baš tako zaštićen kao i Quessins“, odgovorio je Oliver.

Oliver je u pravu, mislim što se tiče apartiranja. Sigurno ćemo uspjeti. Ali mene još uvijek muči ona krv. Tko zna ako se Ciari nešto dogodilo. Jer pismo je štampano. Uostalom sva ona krv po papirima i prostoriji, to ne miriše na dobro.

„Morbus, znaš li se ti apartirati?“, upitala je Am. „Da, znam“, odgovorio je, „ali nikad se nisam apartirao na tako veliku udaljenost.“ „Dobro. Ako budeš imao problema, zagrli mene, pa ćemo skupa ići.“ „Ok, hvala. Al mislim da ću moći. Nego, svejedno ću te ja zagrliti.“

Što to njih dvoje mute. Čini se da Am ipak nije razočarana u muški spol. Naime, inače se izvlači samo da je ja ne propitkujem, tako da je sigurno izmislila ono o razočarenju. Ipak, ovo joj je pametno odigran potez. Mislim, da bar mene Oliver zagrli. Među nama skoro nema kemije. Možda to mislim, jer se današnji dan čini kao vječnost. Ali sve jedno. Želim bar jedan poljubac.

Možda sam preromantična u ovakvim trenutcima.
Ali, briga me. Netko mora brinuti i o ljubavi.
Bože, ja sam luda..., ali neka.

„Da li ste spremni. Trebali bismo se apartirati. Tko zna gdje je ona sad“, rekla sam. „Ok.“, nadodao je Oliver, „ali, uhvatimo se.“
Zagrlili smo se i apartirali. Inače, ja nisam ljubitelj apartiranja, ali što se mora, mora se. Uh, tako mi se vrti u glavi. Tko zna kako je ovo prošlo. Ipak, nitko se od nas nije apartirao na ovako veliku udaljenost.

„Evo nas. Stigli smo“, uzdahnula je Am. „Hoćemo li otići do palače?“, upitao je Oliver.

Naime, Quessins nije dvorac kao Hogwarts, već je palača. Sastoji se od tri dom: Mobillus, Antwerpen i Lantrua. Meni se nikad nije sviđala podjela u Quessinsu. U Antwerpen su išli svi potomci bezjaka, ili oni kojima se ne zna podrijetlo (kao ja). U Lantrua su išli plemeniti čistokrvni čarobnjaci, tj. dobri. U njemu su bili Am i Oliver. A u Mobillusu su bile osobe poput Draca Malfoya. Istina je da to nisu ravnatelji i učitelji širili. Mislim, znalo se da u Antwerpen idu potomci bezjaka(zbog toga mi Quessins i nije bio baš drag). Ali o ostala dva doma nije se znalo ništa, bar mi učenici nismo znali.
Jer, jednom sam SLUČAJNO čula ove već izrečene podatke o ostala dva doma. Ok, prisluškivala sam, ali to sad nije važno.
Ne vežu me baš lijepa sjećanja za Quessins. Zbog Lucy i ekipe. Sve njene prijateljice, bile su u Mobilussu. Maltretirale su sve oko sebe, a posebno pripadnike Antwerpena. U tome svemu su sudjelovali i njeni roditelji, a sigurno i roditelji Draca Malfoya.

„Imamo dvadeset kilometara, jer bi nas uhvatilo da smo došli bliže. Pa bi bilo bolje da se požurimo“, rekla sam. „Ok“, složio se Oliver.

„Jesmo li stigli?“, upitao je Morbus. „Da“, odgovorila je Am već spremna za pustolovinu. „Kako ćemo ući?“, upitala sam. Nisam ni završila, a Oliver je odgovorio: „Ima jedan tajni prolaz za koji znam ja i još njih par. Sumnjam da itko od učitelja ili onih iz Mobillusa znaju za njega.“

Krenuli smo iza škole. Naime taj prolaz se nalazio na vrhu palače. Ali uz palaču je rasla neka vrba (hvala Bogu ne mlatarajuća) ili neka druga biljka. Po njoj smo se penjali do vrha te ušli u školu.

Očito nitko nije znao za taj prolaz.
Čini se da je to jedina mana u dobroj zaštićenosti Quessinsa.
Ali, vjerujem da zločinci poput Lucyinih roditelja ne znaju za to.

„Moramo doći do ulaza za Antwerpen. Hvala Bogu, lozinka je u Quessinsu svake godine ista. Ne mijenjaju je. Osim ako se nešto strašno dogodi“, rekla sam. „A, Ciara je u Antwerpenu?“, upitao je Morbus. „Da“, odgovorila sam, „u Antwerpenu su svi potomci bezjaka. Nego, moramo biti oprezni. Pravite se kao da ste iz Quessinsa, da ne bude netko sumnjao.“

„Le soreil“, uzviknula sam.
Umjesto okvira slika u Quessinsu su kao vrata ormari. Stane se ispred vrata ormara i reče lozinka. Ormar nestane, a mjesto gdje bi trebala stati vrata je prazno. Tj. kad se makne ormar, stvori se put.

Ormar se odmaknuo. Ušli smo u društvenu prostoriju. Već je bilo kasno, tako da je ona bila prazna. Sve oderane crne sofe bile su pune jastuka. Sve osim jedne, na kojoj je sjedila cura narančasto-smećkaste kose.

„Cia“, uzviknula sam, „jesi li dobro? Tako smo se zabrinuli.“ „Ma da“, odgovorila je, „ sve je u redu. Malo sam potresena, ali bit ću dobro.“ „Pa što se dogodilo? Kad smo došli u tvoju kuću, bila je cijela razbacana, papiri posvuda. Čak je i krvi bilo“, rekla a je Am.
„Ovako je bilo“, počela je pričati Cia, „Lil, rekla si mi da bi bilo najbolje da se vratim. Pa, u početku te nisam željela poslušati, ali poslije sam shvatila da imaš pravo. Spremila sam sve stvari, kad sam se sjetila Terese, tj. Lucy. Otišla sam gore na kat i vidjela sam da je nema, pa sam se vratila dolje. Ali, sjećam se da je oni nisu poveli sa sobom. Svakako kad sam se vratila dolje, tamo su me čekali Lucius, Crabb i Goyl, a ne znam zašto od onog Starza otac nije bio s njima. Naravno s njima je bila i Lucy. Rekla mi je da sam gotova. Ali ja sam bila kraj kovčega i apartirala se odmah kraj Quessinsa. Nisu išli za mnom, jer nisu znali kud idem.“ „Pa, kad si stigla napisati pismo?“, upitao je Oliver. „Opet sam se vratila da ga napišem kako biste znali gdje sam. Nisam htjela ništa više govoriti, jer sam bila sigurna da ćete doći“, odgovorila je. „A, otkud ona krv i zašto je kuća bila neuredna?“, upitala sam. „Ne znam. Kad sam ja otišla sve je bilo u redu. Mislim nisu dotad ništa izneredili“, rekla je Cia začuđeno. „Uh“, uzdahnula je Am, „mi bismo trebali ići, već je kasno. I da. Nemoj zaboraviti pitati ravnatelja za Hogwarts.“ „Ma što?“, Ciara je bila zbunjena, „ah to. Ok, pitat ću ga. Nadam se da će me pustit.“

Oprostili smo se od nje i apartirali se ponovno u Hogsmead.
Uh, što mi se manta. Apartiranje mi nije najdraži način putovanja.
Onda sam se sjetila:
„Am, tko je ona djevojka koja je dovela ljude iz ministarstva?“ „Ah“, počela je govoriti, „to Je Lucy Simone Meredith Jones, rawenclaw peta godina.“ „Pa kako je nikad nisam vidjela?“, upitala sam. „Ma vidjela si je. To je ona cura crveno narančaste kose“, odgovorila je. „Pa kako je ona znala za ovo sve?“, upitala sam još znatiželjnije. „Uh“, opet se zapuhala, „imala sam osjećaj da će nas Bella iznevjeriti. Tebi nisam ništa htjela govoriti jer znam da te nikad ne bi mogla uvjeriti. Mislim na Bellu i sve to. Pa smo ja i Elizabeth odlučile pozvati nju. Cijelo vrijeme je bila kraj kuće. A kad je vidjela Malfoya i ostale, otišla je u ministarstvo po pomoć.“

Prošli smo tajnim putem u Hogwarts. Svi četvero smo krenuli prema gryffindorskoj društvenoj prostoriji, jer smo gryffondori, logično.
Ja i Oliver smo sjeli na jednu sofu u društvenoj prostoriji, a Am i Morbus na drugu. Zapravo, nisam sjedila na sofi, već na Oliveru. Oh, kako ima dobro razvijene mišiće.
Po svemu sudeći, Am i Morbus su prohodali. Njih dvoje su otišli svako u svoju spavaonicu, a ja ii Oliver smo ostali. Zaspali smo jedno kraj drugoga. Zapravo nismo baš spavali.



Već sedmo poglavlje. Pa možda nije tako brzo došlo, ali…
Žao mi je što nisam spominjala nikoga osim nas petero..., sljedeći put će bit bolje.
I želim se ispričati Starzu zbog prošlog poglavlja, on zna o čemu se radi…
Nadam se da se Am i Morbusu sviđa što su zajedno, tj. da Morbusu odgovara Am
kao lik i obrnuto!!
Veliki pozz svima.

09:40 Komentari (20) Isprintaj #

utorak, 06.05.2008.

6. poglavlje

„Kako si ti dospjela ovdje?“, derala sam se.
„Jadna, naivna Lily. Još uvijek nisi naučila
kome se može vjerovati. Ista si kao tvoja
prijateljica mutnjakuša. Valjda se previše
družiš s izrodima, mutnjacima i hrkanima.
Svi ste vi isti, hm, ha ha ha.“
„Pa, odgovori na pitanje. Kako si saznala
gdje smo?!“
„Tvoji prijatelji slytherini bi morali
pripazit na dužinu jezika. Valjda se nisu
mogli suzdržati, a da međusobno ne
vode razgovore o tome.“
„Ups“, rekla je Bella.
„Sorry Lily“, ubacio se Starz, „valjda smo
glasno pričali. Htjeli smo pomoći, smisliti
plan. Al' čini se da smo sve uprskali.“
„Hm, i plan se smišlja. Nisam očekivali od
tebe da ćeš odmah reagirati Hermy. A ti
macane, hvali ti na korisnoj informaciji. I da,
Hermy, pobrini se da ti se prijatelji ne
odavaju ovako lako“, govorila je.
„Sad me dobro slušaj Lucy“, rekla sam, „ako
ti i tvoji roditelji, te ostale budale imate
problema, nosite se. Jer mi ne namjeravamo
imati posla s kretenčinama poput vas. I
daj otiđi, samo se sramotiš.“
„Kako se usuđuješ govoriti tako o mojoj
obitelji, ti hrkanice mala. Ne zna ti se ni
za oca ni za mater. Ko zna di su i šta su.
Sigurno su u nekoj zabiti.“
„Expelliarmus.“
Lucy je odletjela jako visoko. Čim sam izrekla čaroliju, iza ugla su se pojavili Draco Malfoy i njegova djevojka Rowena Amanda Parkinson. Oboje su slytherini, a njihove obitelji pripadaju čistokrvnima. Drugim riječima, roditelji su im smrtonoše, a i njih čeka slična karijera.
„Vidi ti male hrkanice. Usuđuje se dirati
čistokrvne. Jadna Lucy. Njeni roditelji sigurno
neće biti zadovoljni, osim ako ja nešto ne
poduzmem“, Draco se cerekao.
„Pazi da tebe ne dostigne slična sudbina.
Otac ti ne bi bio zadovoljan“, rekao je Starz.
„A, ti rođače šuti. Da ti roditelji znaju kakav
si izrod, živi bi se pokopali.“
„Što ti znaš o mojim roditeljima?“
„Sigurno znam da bi se razočarali kad bi te vidjeli
s kime se družiš.“

Zatim se čulo gromoglasno deranje, tj. smijeh. Čini se da je pripadao nekom odraslom, čini mi se da je bilo više odraslih. Nadam se da nisu Ciarini roditelji. Jest da su oni mutnjaci, iako znaju sve o čarobnjacima, jer im je dijete vještica, a i rade u ministarstvu magije u odnosima s bezjacima.
„Bravo Draco. Ispunio si zadatak. To ćemo poslije
srediti, mislim nagradu. Do tada ćemo ih odvesti
gospodaru. Mislim da će biti jako zadovoljan“, rekao je muški glas.
„Hvala oče. Samo imamo jedan mali problem.
Lucy nije baš najbolje. Znaš, ova mala hrkanica
ju je odbacila Expelliarmusom.“
„Pa, nadam se da je dobro. Jer, ne trebate se
više brinut za takve stvari, jer neće biti izroda,
mutnjaka i hrkana koji će raditi takve stvari i
vršiti otpor. I da Bella, zahvaljujem.“
„Nema na čemu gospodine Lucius. Zadovoljstvo
mi je pomoći. Nego, što je s nagradom o kojoj
smo govorili?“, upitala je ushićeno.
„Draco mi je rekao da imaš jednu želju koju
je tvoja prijateljica Lily rekla svima. Draco se
odmah informirao o tvom priključenju
smrtonošama. ovim djelom si uspjela zadovoljiti
gospodara tame, te ti je on uslišio molitvu. Od
danas si smrtonoša.“
„Bellatrix, vjerovala sam ti. Kako si mi mogla
to učiniti?“, razočarano sam rekla.
„Lily, ima Lucy pravo. Naivna si. Upozorila sam
te za Bellu, ali ti nisi slušala“, odgovorila je Am.

Znala sam da je u pravu. Iako ja svejedno ne mogu vjerovati što je Bella učinila. Trebala sam znati da je ovo mogućnost. A sad je sve propalo u vodu. Nedužni će stradati. Jadni John i Orlando. Jadna Andrea i Adam. Starzu je sigurno zadovoljstvo ovo sve, ali svejedno je nedužan. Svi će oni stradati radi mene. Zbog moje lakoumnosti i naivnosti.
Pa ček. Kad je Malfoyev otac dolazio, čulo se više glasova. Nije sam, poveo je još ljudi. Sigurno svoje prijatelje iz ministarstva. Ali, one loše.

„Crabbe, Goyl, Crouch, dođite. Nemamo vremena za gluposti. Moramo obavijestiti gospodara tame da pošalje još ljudi, jer derišta ima mnogo. I još ćemo imati problema s Terensonon zbog njegove kćeri, hrkanica je malo uništila“, vikao je neki nepoznati čovjek. „Oče, što ti tu radiš. Nisi valjda s njima?“, rekao je Starz. Čovjek je nastavio govoriti: „Sine, što radiš s tim mutnjacima. Mi smo čistokrvna obitelj.“ Otac mu je tako okrutan. „Družit s kim hoću. Ne namjeravam se družit s kim ti kažeš“, rekao je Starz.
Njegov otac koji se zvao Harold, Harold Skrable. Užasan čovjek. Pričala mi je Samanta kako mu je otac trebao završiti u Azkabanu, ali radi u ministarstvu, na važnom položaju. To sve govori. Mislim, kad je osoba na važnom položaju završila u zatvoru, nikad. Osim Crouchovog sina koji je ovdje prisutan. Svi su tako ljigavi, Crabb, Goyl, a ponajviše Malfoyev otac. Iako se ni jedan ne može mjeriti s Bellom. Još ne mogu vjerovati što je učinila. Kako me mogla izdati?! Prijateljice smo od kad sam došla u Hogwarts, a došla sam na četvrtoj godini.
Zatim je Starzov otac nastavio: „Kako se usuđuješ proturječiti mi? Za Boga miloga, pa ja sam ti otac. Ali ako ti tako želiš, ne moramo ni biti u krvnom srodstvu. Pogotovo ako ćeš se nastaviti tako ponašati. Ne želim imati sina, koji se druži s ovakvom gamadi.“ Čini se da je Am prekipjelo. Bila je tako crvena. „Harold Skrable. Vi ste tako okrutna osoba. Kako možete onako govoriti sinu?! A ponajviše kako to govorite o nama. Imate da nam se obraćate s koljena. Jer ste vi jedno najobičnije čistokrvno smeće.“
Oopa. Ne mogu vjerovati da je Am to rekla. Ali stvarno je u pravu, a i dobro mu je pokazala. Kladim se da nema dogovora na ovo. Čistokrvno smeće.
„Što mene briga, što ćeš ti reći. Vi ste zatočeni, a ne mi. Tako da me uopće ne zanima što će malo derište od izroda reći.“ Kako je okrutan. Ah nadam se da Am ima asa u rukavu, jer ne želim da nas čistokrvno smeće nadmudri. Zatim je Malfoy(stariji) upao: „Za petnaest minuta krećemo. Moramo pokriti dotad sve tragove.“

Zatim je uletjela crvenokosa djevojka. Iza nje se čula skupina ljudi. Mislim, halooo. Doveli su djevojku da ima pomogne. Iako mi se ta cura činila prilično poznato. Čini mi se da sam je viđala u Hogwartsu.
Zatim je počela govoriti:
„Hej Malfoy smiri se. Ne brini Elizabeth, pomoć stiže. Ah evo ih. Uvijek se zaustavljaju pričajući. Zadivio ih je krajolik kuće.“ Ušlo je šestero ljudi. Svi su bili stariji, srednjih godina. Nosili su sive kapute i crne pelerine. Na njima je bio znak ministarstva magije.
„Malfoy, Crabb, Goyl, Skrable i Crouch. Čini se da ste stigli prije nas. Ne znam kako ste dobili prijavu o zatočenju učenika, ali drago mi je da jeste. Nas je zvala ova djevojka“, rekao je jedan od njih. „Ah Quitone, znaš nas petero. Uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme. Al, čini se da su zločinci već pobjegli“, rekao je Lucius. Ah kako me taj čovjek živcira. Potom je nastavio čovjek iz ministarstva: „Ah moj Luciuse. Znam ja da ste vi super tim. Ali, da li znate tko su zločinci? Vjerujem da biste za to dobili mnoge i velike pohvale u ministarstvu.“
Taj Quiton sigurno sumnja nešto, čim ima ovakav stav. Samo je malo preočit. Možda ne“slavnoj“ petorci, ali nama je, barem meni. Nikad nisam voljela ljude na visokim položajima. Ne da sam bila ljubomorna ili nešto… samo mi se njihov stav ne sviđa. Većina njih je zla. Osim jedne osobe koju sam poznavala. Engleska princeza Diana, bila je princeza, ali prema svima se odnosila jednako. Voljela je sve bez obzira da li su bogati, čistokrvni ili što ja znam još.
Ali ne naši ljudi. Na njima se vidi da su za one poput sebe. Možda bi netko rekao da sam ja za bezjake, jer su oni manje prihvaćeni, kao i hrkani. Ali ja nisam hrkan!! Tko zna možda sam čistokrvna. Ali mene to ne zanima. Važno mi je da sam živa i zdrava. I da imam osobu poput olivera u sebe. I naravno da imam ovako dobre prijateljice. I još stvari, ali manje važnih.
Ali kad sam rekla da je najvažnije imati prijateljice, to sam stvarno ozbiljno mislila. Inače, mrzim samoću. Osim u posebnim trenucima kad mi je potrebno biti sama. Jer uvijek je dobro imati društvo.

Nego da se vratim ovome sada. Tko je ona djevojka koja je dovela ove iz ministarstva. Poznata mi je jest, ali ne mogu se sjetit. Kad sam bolje razmislila, nije bilo važno to. Malfoy sada može izmisliti nekoga daje bio zločinac, te će oni zavrijediti zasluge. Uostalom briga me za zasluge, ONI SU TI KOJI SU NAS HTJELI OTETI!! A uspjeli bi, da nije bilo one cure.
Nisam mogla podnijeti nepravdu, pa sam htjela reći istinu: „Gospodine…“, nisam završila. Am me prekinula. „Nemoj Lily. Znam da nije u redu, ali imat ćemo još većih problema.“- dobro je to rekla. Ali svejedno ne mogu podnijeti NEPRAVDU. Zatim je Quiton rekao: „možete se vratiti u školu, mi ćemo zvati još ljudi iz ministarstva da visimo jesu li zločinci išta ostavili.“ „Nije potrebno, gospodine“, rekla je Cia, „ja ću sve srediti, ja živim ovdje.“ „Pa da li živiš sama ili?“ „Ne, sad će mi roditelji doći. Ne brinite.“ „Ok. Ako bude problema javi.“
Uh, dobro se izvukla. Ali mislim da bi bilo najpametnije da se vrati u Quessins. Sad je gotovo. Otkrili su nas, a mi ćemo se držati škole, tako da nas ne ulove u zamku ili nešto. Jednostavno bi morala reći ravnatelju Quessinsa da je pusti u posjet Hogwartsu, jer je ona skoro jedina osoba koja nije smjela ići.
To sam joj i rekla, ali ona je samo odgovorila: „Smislit ću ja nešto.“ „Svejedno. Kad si rekla da živiš ovdje Malfoy i oni bi mogli doći. Kako ne kužiš, jednostavno je preopasno.“

Shvatila je, a mi smo otišli u dvorac. Obećala je da se vrača u Švicarsku. Uh, tako će mi nedostajati. Valjda će je ravnatelj pustiti da dođe u Hogwarts.
Kad smo prošli kroz jednooku vješticu Am se sjetila: „U Ciarinoj kući na drugom katu još leži Lucy. Morali bismo otići tamo.“ „Imaš pravo“, ubacila se Athena, „tko zna što bih moglo biti.“
„Ma stojte vi tu. Ja, Lily, Oliver i Morbus ćemo otići tamo“, rekla je Am.

Opet smo prošli kroz prolaz, a u podrumu Zvonkovog dućana stajala je sjena…


Evo šesto poglavlje...
Nadan se da van se sviđa!!
Sedmo je u pripremi...
brzo dolazi!!
lol

16:02 Komentari (15) Isprintaj #

ponedjeljak, 28.04.2008.

5. poglavlje

Danas je nedjelja, vrijeme važnog sastanka. Mislim da će dobro proći. Bilo bi dobro smisliti ime za našu grupaciju, nešto slično kao Red feniksa. Nadam se da će svi moći doći, jer u protivnom nećemo imati dovoljno ljudi. Athena i Elizabeth su javile da će doći. Iznenadile su se kad smo im ispričale priču. Pa iskreno i ja bih se iznenadila. Andrea je već jučer rekla da ide, a Bella još nije javila. Nadam se da će moći ići, jer ona dobro poznaje crnu magiju, a ona će nam trebati. Starz, Oliver i Harry će također moći, i dovest će neke njihove prijatelje.
„Hajde Lily, požuri se. Znaš da Ciara mrzi kašnjenje. A i meni bi bilo jako neugodno da se dere na nas ispred svih, kao što je to činila i u Quessinsu“, rekoše mi Amy. „Znam Am da joj kašnjenje nije baš draga stvar, ali što ću, neću tamo doći gola“, rekoh joj.

Uputile smo se prema velikoj dvorani na doručak. S nama su išle i Tonxice, koju su se natjecale koja će napravit bolji nos i frizuru, jer one su metamorfanimagusice, kao ja. Naslijedile su to od bake s majčine strane. Ja ne znam od koga sam naslijedila, jer uopće ne znam tko su mi roditelji. Sve što znam je da se prezivam Potter i da su mi pravi roditelji dali ime Lily, dok su mi pomajka i očuh dodali još Hermiona, što meni baš i nije drago, jer je to bezjačko ime. Nije da ne volim bezjake, nego jednostavno želim, ustvari ne znam što želim… samo znam, da ne volim bezjake i hrkane već bi davno pobjegla iz kuće jer su moji poluroditelji(koje uvijek zovem roditeljima) hrkani.
Ne znam da li mi je drago što idemo sad na sastanak, jer sam mislila danas vrijeme provesti s Oliverom, ali ipak, sastanak je važniji. A i Ciara bi poludjela da ne dođem.

„Bok Lily. Ovo je moj momak Thomas Adam Lestrange. Dovela sam ga jer si rekla da nam treba ljudi u koje možemo imati povjerenja, a on je osoba kojoj se može vjerovati“, upala je Andrea. „Drago mi je. Ja sam Lily Hermiona Potter.“ „Zadovoljstvo je obostrano“, odgovorio je sramežljivo.
Čudno mi je što Andrea ima momka. Tako je povučena i sramežljiva, ali drago mi je zbog nje. A moram priznati da ima jako dobar ukus. Pogotovo zato što nisam vidjela kulturnog muškarca odavno, zapravo nikad.
„Andrea, javit ću ti kad počinje sastanak.“-rekla sam joj.
„Ok Lil, bit ćemo za huffelpufskim stolom.“
Zovnula me Lil. Tako su me zvali u Švicarskoj, svi osim Am. Ona me uvijek zvala Lily. Nije mi jasno zašto me tako zove, a svi znaju da mrzi to ime. Ali Andrea me sigurna nazvala Lil jer joj je Ciara ispričala sve o meni. Pa nadam se da nije baš sve. Ipak postoje one sitnice koje nitko ne bi trebao znati, osim mene, Am i Ciare.
Uvijek smo bile skupa u Quessinsu. Onda sam ja otišla nakon 3. godine, pa je Am došla u Hogwarts na šestu, a Cia je jedina ostala u Quessinsu.
„Am, stani. Da li postoji netko tko nije
javio hoće li doći?.. Što ti je, nisam
te nikad vidjela takvu osim kad si
prekinula s, ajme nisi valjda…“
„Na kraju je ispalo da me zamjenio
s Rowenom Amandom Parkinson.
Očito se želi osvetiti Malfoyu, tako
sa mu uzme curu“, rekla je jecajući.
„Pa, nema štete. Ipak si rekla da ti
nije nešto extra.“
„Znam, ali nije problem u tome. Istina
je da mi se malo sviđao, ali sve više
gubim povjerenje u muške, razumiješ
što ti želim reći. Briga mene za poljubac,
nije ni prvi ni zadnji. Ustvari nemoj se
brinut, nije ovo prvi put.“
„Oki doki.“
„I da. Harry i Oliver su zvali Starza i onog
Jamesa Morbusa Lestrangea.
„Ah znam ga iz viđenja. Čini se da je dobar.“

Nakon toga je poviše nas poletjela jedna sova čudne narančaste boje.
„Thinky“, uzviknula sam.
Ptica je ispustila omotnicu u moje ruke, točnije u moj doručak. Otvorila sam kovertu i pročitala.

Draga Lil i Amy!
Škola Quessins dolazi u posjet Hogwartsu za
razmjenu iskustava. Ja nisam među učenicima,
jer sam učinila nešto, ali dolazi Lucy Teresa
Terenson pa budite oprezne. Šaljem vam ovo
po Tinkyu tako da se ne ljutite ako pošta
kasni. Javite ako bude problema. Smislit
ću način da dođem do Hogwartsa.

P.S. Imam prijateljicu Andreu u Hogwartsu,
pa joj se javite ako bude problema.
Vaša Cia!!!

Znala sam da će kasniti, tj. da ćemo kad-tad dobiti pismo. Pa, gdje joj je bila pamet slati pismo po Tinkyu, ito iz Švicarske. Pa da smo dva km od Quessinsa dobro, ali slati ga u Englesku…pf…
„Ah, stari dobri Tinky, samo budala može
slati po njemu pismo u Englesku“, kaže Am.
„Pa, to je Cia“, odgovorih joj.
„Athena i Elizabeth su rekle da ćemo
ići starim prolazom do Hogsmeada. Ja,
ti , Andrea i njen momak idemo skupa,
a ne znam kako su se oni raspodijelili.
Ne možemo svi skupa da ne bude primjetno“
„Dobro“, odgovorila sam tužno. Htjela sam da Oliver ide sa mnom.


Izašli smo u podrumu Zvonkovog dućana. Okupili smo se ispred. Prisutni smo bili: Am, Andrea, ja, Adam, Oliver, Athena, Elizabeth i Bella. Trebali su stići Starz i Harry.
„Hvala bogu da ste napokon došli, Cia
mrzi kad se kasni“, rekla sam.
„Ma Filch je tamo vrebao, tako da da
nismo mogli ranije stići“, rekao je Morbus.
„Ah, ti si zasigurno Morbus, drago mi je“, rekla sam.
S Harryem, Starzom i Morbusom su bila još dva dečka. Nisam ih nikad prije vidjela. Možda u prolazu, ali ih se baš ne sjećam.
„A, tko ste vas dvoje?“, upitala sam.
„Lily ovo su John Digggory i Orlando
Weasley, rawenclaw sedma godina“, objasnio mi je Oliver.
„Drago mi je. Ja sam Lily Hermiona
Potter, gryffindor šesta godina.“
„Prilično dobar ulov, Oliver“, rekao je John.
„Poštedi nas svojih komentara.“

Došli smo do njene kuće. Žuta kuća s crvenim crjepovima i kamenim kutovima. Ako se mene pita, najbolji izbor. Uz kuću je stajao bazen koji bijaše pun žutog i crvenog lišća, jer je već bio kraj listopada. Po zidu kuće se penjao bršljan, a put koji je vodio do kuće je bio mračan. Čini mi se da se Belli jako svidio. Sve je bilo u njenom stilu. Mislim da bi ona htjela da što češće održavamo sastanke, kako bi mogla dolaziti na ovo mjesto. A, čini mi se da će ona ovdje dolazit i sama. Ipak, ona je tip koji voli samoću, potpuna suprotnost od mene.

„Hvala Bogu da ste napokon došli.
Izludila sam čekajući“, rekla je Cia.
„Sorry, neki od nas su malo kasnili“, odgovorila sam.
„Sad počnimo sa sastankom“, navaljivala je Am.
Zatim sam počela govoriti:
„Većina vas ne zna zašto smo se okupili
ovdje. Naime, u posjet Hogwartsu
došla je naša kolegica iz Quessinsa. Njeno
ime je Lucy Teresa Terenson. Pretpostavljamo
da je došla završiti svoj plan koji nije
uspjela provesti u Quessinsu. A to je da
sabotira mene, Am i sve ljude koji imaju nešto
s nama. Pretpostavljam da bih većina vas
odustala od ovoga zbog prethodno navedene
sabotacije, ali već je gotovo. Dobila je informacije
o našim prijateljima. Svi ste sad upleteni. Naravno
da bismo mi, ja, Am, Cia i Oliver htjeli drugačije,
ali to je poprilično nemoguće.“
„Pošto naša draga Lily nije baš najbolje objasnila
zašto Lucy to želi učiniti, čini se da ću ja to morat
učiniti. Naime, Lucyini korijeni potječu iz poznate
dinastije Trenson koja prihvaća samo čistokrvne
čarobnjake, nešto slično kao Malfoyi. Istina je da
smo Oliver i ja čistokrvni, ali oni nas nazivaju
izrodima, zbog toga što se družimo s osobama
čiji su roditelji bezjaci. Dok su protiv Lily jer
su je posvojili hrkani. Što se tiče Ciare, ona
je kako kažu mutnjakuša, tj. kćer je bezjaka“, objasnila je Am.

„Kgh, kgh. Vidi vidi. Tko nam se tu skrio.
Što je? Mica-maca popapala jezu?! Hm, haha“, rekao je poznati glas.

17:32 Komentari (19) Isprintaj #

utorak, 15.04.2008.

4. poglavlje

Ujutro sam se rano probudila, jer imam trening iz metloboja. Tj. ne bih se probudila da nije bilo Olivera. Ušao je u moju sobu i poljubio me. Uzvratila sam mu poljubac, te se potom probudila. Oliver je kapetan Gryffindorske momčadi, a igra na mjestu vratara, dok sam ja tragač.
Kad smo došli na teren svi su nas čudno gledali, vjerojatno zbog jučerašnjeg događaja. A, neki još ne znaju da smo ja i Oliver skupa. Još prije, hodali smo i u Quessinsu, ali smo prekinuli zbog njegovog odlaska u Hogwarts. A sad kad samo ponovno tu u Hogwartsu, opet smo skupa.

Odradili smo trening na kojem sam bila prilično izmorena, radi jučerašnjeg skandala. Nakon treninga smo ja i Oliver išli u laganu šetnju.
„Zbilja sam se zabrinuo za tebe sinoć. Mislio
sam da te Bella pokušala ubiti.“
„Pa da. Ali, to smo riješile. Nedostajala mi je
i željela sam da ponovno budemo prijateljice.“
„A što je s onim alkoholom koji ste pile?
Nije vam pametno to.“
„Ma, znam da nije, al' se jednostavno navučem
na to. Pa priznaj i ti piješ. Sjećam se kad si se
opio u Quessinsu, cijela škola je za to saznala.“

Odjednom me poljubio. Nisam znala je li to učinio da promijeni temu, ili mu je jednostavno došlo. Tako me strastveno privukao sebi, da sam jedva disala.
Ležali smo na travi satima, ljubili se, grlili sve do pola dva, kad je bio ručak.
U velikoj dvorani prišla mi je poprilično čudna cura.
„Bok. Možeš li doći na trenutak?“
„Da, a zašto?“
„Sve ću ti ispričati putem. Ja sam Andrea
Richarson , drago mi je.“
„Također. Ja sam Lily Her…“
„Znam tko si ti. Nego da nastavim.
Imam za tebe poprilično dobro iznenađenje.“
„Hm…, što bi to moglo biti. Znatiželjna sam.

Potom je iza stabla izvirila jedna glava.
„Ciara, što ti radiš tu?“, izjavila sam oduševljeno.
„Pa, ne smijem posjetiti ni staru prijateljicu?
Drago mi je što te ponovno vidim? Nego
jesi li primila pismo?“
„Koje pismo?“
„Pa, pismo u kojem sam ti poslala da dolazi
Teresa. Nemoj mi reći da ga nisi primila.“
„Ne, nisam.“
„Ah, ta glupa sova. Znala sam da moram iskoristiti
školsku, ali ne, ja moram glupog Thinkya.“
„Pa bilo bi dobro da sam ga dobila, jer ovako
nismo stigle smisliti plan. Amy šizi zato što
mi je slučajno izletilo da je i ona tu. Ali,
da stvar postane gora, ona zna da je i
Oliver tu.“
„Pa, sad smo zaista u velikoj gabuli. Nadam
se da nisu i ostale došle s njom.“
„Nisu, na predstavljanju su predstavili nju,
a o ostalima nisam čula ni riječi.“
„Iako ona skoro već sve zna, imamo štit
obrane. Ipak, ona nema pojma da sam i
ja tu, jer sam navodno išla u ujaka u Wales.“
„Pa to je super. Sutra ću zvati Amy i par
prijateljica i prijatelja kojima možemo
vjerovati, a Andrea, dođi i ti.“

„Dobro, nema problema“, rekla je.
„Ako ne želiš u redu je. Nego kako
ste se vas dvije upoznale?“ , upitala sam.
„Andrea je obiteljska prijateljica. Znamo
se od malih nogu“, rekla je Ciara.
„A, Ciara gdje ćeš ti spavati, da li
imaš problema sa smještajem?“
„Nemam, spavam u vikendici moje
obitelji u Hogsmeadu.“
„Samo bih ti htjela reći da smo ja i Oliver
opet skupa.“
„I, kakva je Amy-ina reakcija?“
„Ništa posebno.“

Oprostile smo se, a ja i Andrea smo se vratile u dvorac. Cura mi se čini skroz ok. Mislim da hoda s Oliverovim prijateljem. Nadam se da ću joj moći vjerovati, iako sam je tek sad upoznala.
Često sam je viđala na satovima koje imam s huffelpufima. Uvijek bi bila sama, dosta je povučena i malo govori. Pa, ako želi, sad se može družiti s nama.
Andrea je krenula prema svojoj društvenoj prostoriji, a ja prema gryffindorskoj. Na putu sam srela Amy. Bila je skroz čudna.
„Am, što ti je?“
„Ma ništa, sve je u redu.
„Poznam te šest godina, ne možeš od
mene ništa skriti.“
„Pa, kad si već navalila, reći ću ti. Ali
obećaj da nećeš nikome reći.“
„Naravno da neću, kad sam izdala tvoju
tajnu. Nego, sad pričaj.“
„Kad sam nakon šetnje s Lizzy išla prema
društvenoj prostoriji, srela sam Starza,
onog čudnog slytherina. Bilo je čudno,
osjećala sam se čudno, zatim me poljubio,
poljubio me u usta. Ostala sam zapanjena,
nisam mogla vjerovati da se to događa.“
„Znam koji je to dečko, ali nikad se nisam
upoznala s njim. Nego, da li ti se sviđa,
pa si zato zapanjena, ili ti je to tako grozno?“
„Pa, moram priznati da mi se pomalo
sviđa, ali nije ništa ozbiljno.“
„Pa Am, bilo je i vrijeme da si nađeš
nekog, a ne da zauvijek misliš na Traversa
iz Quessinsa. To s vama je gotovo, tko zna
kad ćete se ponovno sresti.“
„Zaboravila sam ja Traversa, ali nakon njega
nisam bila spremna naći novoga. Jednostavno
mi je uvijek bio u srcu i mislima.“
„Ok, sad je s time gotovo. Nego, imam veliko
iznenađenje za tebe. Nećeš pogoditi tko
je u Hogwartsu.“
„Znaš i sama da ne volim pogađati. Samo
se mada, da je iznenađenje dobro.“
„Ciara je došla, Ciara Jaquelina Bonaparte.
Ali, ne smiješ nikome reći.“
„Ne brini, neću.“
„Rekla je starome ravnatelju Pippinu, da je
išla svom ujaku u Wales, a on je naravno
povjerovao. A još bolja stvar je ta, što
Teresa ne zna da je Ciara ovdje, tako da
imamo štit obrane.“
„Pa, ako ona neće biti u Hogwartsu, gdje
će noćiti? Baš me zanima što je sad smislila.“
„Ma, ovaj, ima ti ona vikendicu u Hogsmeadu,
onu u kojoj smo ja i ti bile ovo ljeto, kad si se
selila. Bit će sama, ali baš ju briga. I onako
ćemo ju često posjećivati.“
„Pa, je li smislila plan? I zašto nam nije rekla
da Teresa dolazi?“
„Poslala je pismo, ali po Thinkyu, tko zna
gdje je završilo. A što se tiče plana, sutra
imamo sastanak kod nje u Hogsmeadu, pa
ćemo ga skupa smisliti. Povest ćemo sa
sobom: Athenu, Elizabeth, Andreu..“
„Stani malo. Koju Andreu?“
„Onu huffelpufku. Nisam je ni ja nikad
prije upoznala, ali ona je stara Ciarina
obiteljska prijateljica, tako da se ne moraš
brinut. Pa, da završim. Znači: Athena, Lizzy,
Samanta, Nyphadora, Andrea i Bella.“
„Kgh, kgh. Mislim da nije pametno zvati
Bellu. Kako ne shvaćaš, pa ona te htjela
ubiti. A, uostalom, skopčala se s Teresom.“
„Pa, to je bolje za nas. Vjerujem da će Bella
biti dobra i super odigrati svoju ulogu.“
„Hm, kako ti želiš.“
„Još ćemo zvat Olivera, Harrya, po mogućnosti
Starza, a i oni će sigurno nekoga dovest.“
„Ok. Sad ćemo u društvenoj obavijestiti Olivera,
Pa neka on dovede svoje dobre prijatelje.“
„Onda, što čekamo? Krenimo.“

U društvenoj smo obavijestile Harrya i Olivera. Amy je rekla da će poslije otići do Starza. Vjerujem da će nam on puno pomoć, s obzirom na to da mrzi Malfoya, a Terinsova je slična njemu.

10:55 Komentari (14) Isprintaj #

četvrtak, 10.04.2008.

3. poglavlje

„Expell…“
„Prote…“
Čarolije smo uzviknule u isti tren, onda su upali Hagrid i Tonxice.
Bella je oblikovala ustima nešto kao“čuvaj se“. Uh, zašto su morali upasti baš sada, sada kad sam je htjela naučiti pameti. Ne zna ona još, s kim ima posla.
Onda je Hagrid upao:
„Što to radite za Boga miloga? Učinilo
mi se kao da ste na dvoboju. Ali, naravno
meni se svašta pričinja. Jeste li vidjeli
štogod?“
„Ne, nismo imale sreće“, odgovorila sam.

Potom smo krenuli prema dvorcu. Bella mi svakom minutom sve više nedostaje. Možda zato što s njom mogu raditi stvari koje s drugima ne mogu.
Svakako, putem sam Tonxicama pričala o događajima dok ih nije bilo. Njima je također žao što sam posvađana s Bellom, s obzirom da smo im obe prijateljice.
„Ma, ne moraš brinuti, sigurna sam da ćete
se brzo pomiriti. Uostalom, to je samo obična
svađa, ništa ozbiljno. Zar ne, Samanta?“, rekla je Nyphadora.
„Naravno. Ma ne brini Lily, sve će biti dobro.“
„Ne, neće. Ona je mene pokušala ubit. Zar ne
shvaćate, ona je zla. Oduvijek je takva bila. Ali,
meni se ona sviđa takva. Volim njenu različitost“, odgovorila sam.

Mislim da su i one shvatile da je stvar ozbiljna. Al' ja jednostavno nekad poželim biti poput Belle. Poželim biti zla. Mislim to je loše, ali meni se sviđa. Nedostajat će mi naše opijanje, za koje nitko ne zna. Ipak, svi misle da sam ja neka mala dobrica, pa ne želim da misle obrnuto, jer se meni sviđa njihovo mišljenje. Možda to nije dobro, ali meni se sviđa, što je najvažnije.

Kad sam došla u društvenu prostoriju, uzela sam jednu bocu votke, što smo je ja i Bella imale za zalihu. Potom sam otišla vani gledati zvijezde, a i popiti koji gutljaj.
Dobro, to i nije bio samo jedan gutljaj, to je bila cijela boca, ali nema veze. Tamo sam srela Bellu koja je u rukama imala bocu ruma, svog najdražeg pića.
Nisam mogla više izdržati,
„Bella, želim da ponovno budemo prijateljice.
Ne mogu živjeti bez tebe. Toliko mi fališ. Ne možeš
to ni zamislit. Toliko mi fale naša druženja.“
„Lily, drago mi je što si ti prva to rekla, jer i sama
znaš da nisam osoba koja će prva krenut ispravljat
stvari. Elizabeth mi je super, ali s njom ne mogu
raditi ono što radim s tobom.“
„Da li je ovo pomirba?“
„što se mene tiče je.“
„Znači pomirba je.“

Nastavile smo piti, a potom je svaka otišla u svoju društvenu prostoriju.
Putem sam srela Olivera.
,,Bok Lily, gdje si bila?
Tražio sam te u društvenoj prostoriji. Amy, Nyphadora
i Samanta te traže cijelu večer."
,,Ma, bila sam s Bellom", odgovorila sam mucajući.
,,Zar niste posvađane?"
,,Ne, pomirile smo se, no to sad nije važno."
Privila sam ga uza sebe i strastveno pojubila. Mislim da to nije očekivao. Pa, kad bolje razmislim, nisam ni ja. Već prije sam odlučila da neću piti, ali kad sam s Bellom ili kad imam problema, ne mogu odoljeti.
Potom smo se ja i Oliver vratili u društvenu. Tamo si za sofom sjedile njih tri, Amy, Nyohadora i Samanta.
,,Pa, jesi li ti normalna?
Toliko smo se zabrinule!"
,,Ma nije mi ništa, samo sam umorna. Idem na
spavanje. Laku noć.

Otišla sam u svoju sobu i usnula san...

16:18 Komentari (11) Isprintaj #

ponedjeljak, 07.04.2008.

2. poglavlje

Ne, ne, ovo nije moguće.
Dan je bio tako lijep i mislila sam da ga nitko ne može pokvariti. Ali, prevarila sam se. Jednostavno ne mogu vjerovati. Terinsova je tu u Hogwartsu. Mislila sam da sam je se riješila.
„Bok Lily, nisam znala da si i ti ovdje.
Koja igra slučajnosti. Prvo zajedno u bezjačkoj školi, pa
u Quessins, a evo nas sad i u Hogwartsu“, rekla je.
„Da, koje lijepo iznenađenje. A i Amy je
tu. Mislim da će se i ona iznenadit.“

O ne. Zašto sam to morala reći, Amy će me ubiti. Izdala sam je. Rekla sam da je i ona tu, u Hogwartsu. Oh, ako sazna da je tu i Oliver, nadrapali smo. Naravno da je sve ovo što sam rekla Terinsovoj nije istina. Iznenađenje jest, ali ne i dobro. Naime, nikad nisam spominjala da sam pohađala švicarski Quessins s Amy. Za njega me ne vežu dobra sjećanja. Terinonova i njene pristaše su činile grozne stvari po školi, od kojih se i danas stresem.
Nakon toga sam srela Amy dok je prolazila hodnikom.
„Amy stani. Pričekaj me. Imam važnu vijest,
a osim što je važna, ujedino je i užasna. Nećeš
pogoditi tko je u Hogwartsu.“
„Dobro Lily, sve je u redu. Reci što se dogodilo?
Kako si upala, čovjek bi pomislio da je netko umro.“
„Pa, slično tomu je.“
„Lily, sad me stvarno plašiš, o čemu je riječ?“
„Došla je, Terinsonova je u Hogwartsu.“
„Nemoj se zezati s takvim stvarima, znaš
valjda što bi to značilo, a mi to ne želimo.“
„Ne zezam se. Srela sam je u velikoj, javila mi se, a
kao i obično, oko sebe je imala hrpu ljudi. Ne
znam kako joj je to već uspjelo.“
„Dobra stvar je to što ona ne zna da sam i ja u
Hogwartsu, što znači da imamo malu prednost.“
„Pa, ne bih se kladila. Pa, znaš dok mi se javljala,
slučajno sam spomenula da si i ti ovdje.“
„Jesi li ti normalna?! Pa što ćemo napravit?!“
„Pa Athena i Elizabeth će nam pomoći. Ipak dobra je stvar
što mi imamo ovdje prijateljice, a ona nema nikoga. A, i
Oliver i njegovi će nam pomoći.“

U taj čas nam je upala Athena koju nismo odmah željeli iznenaditi našom viješću, pa smo nastavili pričati o školi, metloboju i ostalim “zanimljivostima“. Žao mi je što se Tonxice još nisu vratile iz sv. Munga. Išle su posjetu nekom njihovom rođaku Burneyu, ako sam dobro zapamtila. Našao se na mjestu nesreće u nekom malom čarobnjačkom selu kad je netko valjda začarao posuđe koje ga je udarilo u glavu. Jedva čekam kad će se vratiti.


Okupili smo se svi u velikoj dvorani. Dumbledore nam je imao nešto važno za reći, ali smo prije toga večerali. Onda je uslijedio njegov govor.
„Ove godine u Hogwarts su došli učenici iz
švicarske škole Queens. Naime, razlog njihova
posjeta je razmjenjivanja iskustava u kojima
će sudjelovati učenici petih, šestih i sedmih
razreda, a bit će stavljeni u dom po želji.“

Nakon toga je objavio imena učenika koji su stigli. Ovo mi je bilo olakšanje, jer je Terinsonova došla u posjetu, KOJA ĆE TRAJATI GODINU DANA. Ah, bolje godinu, nego dvije. Ja i Amy smo molile Boga da Terinsonova izabere Huffalpaf ili Slytherin.
Izabrala je Slytherin, na naše olakšanje. Samo je problem Bella koja joj može odati mnogo stvari o nama, što nam ne bi pasalo.

I pogodite što. Bella Black stajala je u društvu Lucy Terese Terinson, a tema smo im bile ja i Amy. No, da bi stvar bila još gora Bella se izlajala i o Oliveru.
Onda sam uzviknula:
„Bellatrix Black. Bolje ti je da bježiš od mene
prije nego što se okomim na tebe. To što
smo posvađane ne znači da smiješ otkrivati
moje tajne, jer neću ja dovijeka šutjeti.“
„Imaš nekih problema Hermiona, gdje su
ti roditelji, hrkani. Hahaha.“
„Dobro Bellatrix, prihvaćam tvoj šporki
način igre, koji je nalik na tebe.“

Potom sam se popela na stol i počela govoriti:
„Naša draga Bellatrix Black ima želju postati
smrtonoša, pa bih molila osobe čiju su roditelji
smrtonoše, neka joj usliše molitvu. Bella da li
išta od ovoga što sam rekla laž?“
„Da, sve je to laž. Kako se samo usuđuješ ti
mala mutnjakušo!!“

Nisam ništa više govorila. Okrenula se i otišla. Onda se začuo gromak:
„Avada…“
No ipak ostatak čarolije( koja je izašla iz Bellinih usta) nije izgovorena. Čini mi se da će ona dobiti pozivnicu za smrtonoše i želja će joj biti uslišena…
Radi Belle smo obe dobile kaznu(mislim ja i bella). Nastavnici nisu očekivali ono iz Bellinih usta, a nisu ni očekivali moj ispad(penjanje na stol).
Po mom mišljenju za sve je kriva Bella. Za našu svađu, a i za ovo večeras. Sytherini su naravno bili presretni zbog Belline reakcije.


Čini se da nam je određivanje kazne u Zabranjenoj šumi. Idemo ja, Hagrid, Bella i Tonxice. Čini se da su se vratile odmah nakon nesretnog događaja, a kaznu su dobile jer su bacile na hodnik neke stvarčice iz Zvonkovog dućana.
Mislila sam da će ovo biti odlična prilika da im ispričam što se događalo dok ih nije bilo. Ali pošto Hagrid zna da smo ja i Bella provodile mnogo vremena u šumi dok nismo bile posvađane, nas dvije smo išle same, a Hagrid s Tonxicama. S nama je također išao i Očnjak koji je samo otežavao put.
„Zadatak je pratiti tragove kentaura. Ukoliko
vas nešto napadne ispalite crvene iskre u zrak,
a ako ste naišli na kentaura, ispalite zelene
iskre“, objasnio nam je Hagrid.

Bella i ja smo prvih deset minuta šutjele. Ali, ja ne volim neugodnu tišinu, pa sam ipak izazvala svađu koja mi je draža od tišine.
„Jesi li ti normalna?! Zbog glupe svađe si izdala
sve moje tajne i umalo me ubila. Misliš da je
smiješno što me zoveš pogrdnim imenima? A,
ako već želiš dvoboj, dobit ćeš ga. Ovdje, bez
svjedoka, ali pošteno, bez smrtnih čarolija.“
„Kao prvo smatrala si me špijunom mog
vlastitog doma i otkrila si moju mračnu tajnu.
Zar to nije dovoljan razlog?“
„Ne, nije. Još jučer smo bile najbolje prijateljice,
a danas me želiš ubit?
Da li si spremna za dvoboj, ili se bojiš?“
„Da spremna sam. I da znaš neće bit svjedoka
za tvoje umorstvo Lily, nitko te neće spasiti.“

16:34 Komentari (9) Isprintaj #

utorak, 18.03.2008.

1. poglavlje

prvi dan, a ja imam obranu, kako super!!
bella se čudno ponašala. cijelo vrijeme me ispitivala o gryffindorima. što radimo u društvenoj prostoriji, da li imamo nekih planova... naravno, kako smo na obrani sa slytherenima, opet su me počeli zadirkivati. najrađe bih otišla dumbledoru, ali osoba sam koja će se suprostaviti. nisam se uopće obazirala na njih. ali začudo, bella se skupa s njima smijala. učinilo mi se kao da ustima miče i govori anice", prilično jezivo.
,, bok, ja sam hrkanica", izjavila je bella govoreći meni.
ne znam što bih rekla na to. pa sam joj samo uzvratila:
,, ha, ha, jako smiješno".

,, ma daj lily zezam se, pa nisi valjda mislila da sam to rekola zaozbiljno"-odgovorila je.
nisam uopće htjela gubiti riječi na takve gluposti. poželila sam da imam nekog špijuna u slytherenima, koji će mi prenositi sve podmukle planove i zavjere. pomislila sam da to može biti bella, to sam valjda slučajno glasno izgovorila, pa se bella naljutila. ne znam kako ću to popraviti.
,, daj bella, pa nisam zaozbiljno mislila"-rekla sam joj.
ona je samo produžila dalje i nije se htjela osvrtati. kkasnije se pridružila dracu. bojim se da bi bella mogla sudjelovati u nekakvoj slytherinskoj "zavjeri". možda sam ipak ja pogriješila, što sam mislila da mogu biti dobra prijateljica sa slytherinkom, pogotovo onom koja umire od želje da postane smrtonoša.

_________________________________________________

iako pohađam već dugo hogwarts, nisam si našla srodnu dušu. naravno da je tu bilo mladenačkih ljubavi, ali to nije ništa ozbiljno. ipak, zaljubila sam se u amyinog brata olivera. iako se vidi iz aviona u koga se on zaljubio. amy ne želi ni čuti o tome kako mi se sviđa njen brat. nakon prilično neugodnog razgovora s amy srela sam athenu.
,,Lily stani. nešto se užasno događa na trečem katu. užasna buka se čuje.
svi kažu da je nešto u vezi elizabeth",rekla mi je.

,,je li nešto ozbiljno? nisam odavno pričala s elizabeth. ona se više druži s bellom, a
znaš da smo ja i ona posvađane. amo ne treći kad vidjet što se događa!",odgovorila sam joj.

hvala Bogu nije bilo ništa uz vezi elizabeth, naime neka mala huffelpafka je izazvala nešto u wc-u plačljive myrtle. ipak, čini se da je snape naljutio, pa je svoj napitak bacila u školjku. dosta gadno, mislim da je sad naučila lekciju.
tišinu sam prekinula svojim govorom:
,,daj pomozi athena. mislim da sam se zaljubila u pogrešnu osobu, tj. amynog brata.
naravno znaš u koga je on zaljubljen, a ja mislim da ovonije ona školska dječja ljubav, mislim da
je ovo ozbiljnije,"
,,Pa to je dosta velik problem, s obzirom na to da se to amy ne sviđa što bi jedna od njenih
najboljih prijateljica mogla biti s njenim bratom. ali ipak prijateljstvo je na prvom mjestu. ako ti je tako
stalo do oboje, objasni amy, moraš biti uporna",athena me savjetovala.

****************************************

naravno da se dogodilo i to. ja sam bila takve sreće da napokon imam malo ozbiljniju vezu. ali, znate komeje to loše palo. ne znam, ali čini mi se da je oliver sa mnom samo kako bi prkosio sestri. naravno da ću ja saznat to. ipak, mislim da bi amy trebala znati da mi je ona na prvom mjestu. kasnije sam se susrela s njom i odmah počela:
,,Amy moraš znati da si mi ti na prvom mjestu. to što smo ja i tvoj brat skupa,
ne znači da će naše prijateljstvo odapeti."

,,Ma, ne ljutim se.samo te želim upozoriti da bi te oliver mogao povrijediti,
a bilo bi mi teško stati na jednu stranu",odgovorila mi je.

nakon toga smo se pridružile elizabeth s kojom je naravno bila i bella, s kojom sam ja posvađana. nadam se da ćemo se nas dvije pomiriti, jer imam nosim veliki teret za koji trebam pomoć. ne samo da bih se zbog toga htjela pomiriti, već mi jako nedostaje.

ovo je tek početak. garantiram vam
će postati zanimljivije.

09:53 Komentari (15) Isprintaj #

<< Arhiva >>